Amaterizam - rekreacija - socijalizacija - kontakti!

Dok mi pjenimo za vrhunskim sportskim rezultatima, čekamo medalje sa velikih takmičenja, svaku utakmicu dovodimo u kontekst života i smrti, tu oko nas, na različite načine, neki ljudi, pametni, vrijedni, posvećeni, stvaraju nam preduslove da se i mi debeli i srećni, gabaritni i šarmantni, osjećamo vrhunski u našim tijelima i sa svim našim manama. Amateri, rekreativci, zovite ih kako hoćete, ali rijetke su oaze sportskog hedonizma ovih dana.

Dok ovo pišem, neko je tamo daleko, zamislio da se u nekom trenutku jedna grupa velikih fudbalskih klubova izvuče iz svojih sredina, napravi svoju ligu, odredi beskonačan budžet, spoji nespojivo isključivo sa jednim ciljem, da se još nekog novca nagura u nečije džepove. Ta vrsta elitizma, baš me ne interesuje, gdje neki teškaši za neku grupu ljudi, platežno moćnu, organizuju zabave sa gladijatorima.

Tamo, u tim nekim modernim arenama, kavezima, takmičiće se najbolji, najbrži, najveći, naj, naj, naj, a mi ćemo za neki novac to gledamo i navodno meračimo. Osim novca, vjerovatno je cilj te lige da se stvori neka armija univerzalnih sportista, fenomenalno utreniranih, izdržljivih, moćnih, potentnih, vjerovatno se traži opet neki način da se napravi nova vrsta, superčovjek, kojem će se ostali diviti i koji će postati uzor za generacije koje dolaze.

Mi ostali, koji nemamo sklonosti da izlazimo iz svojih komfornih zona, imaćemo opciju da gledamo ili ne gledamo što bi rekao ‘’crème de la menthe’’, nešto najbolje što timski sport može da ponudi, upeglano, ušuškano, sa mašnicom preko celofana, idealna zabava za porodicu koja sjedi ispred nekog ekrana i ulazi u maštajući dio, kako bi bilo da neko naš ovakav spektakl gleda uživo ili kako bi još bolje bilo da neko naš bude akter ovog spektakla.

Dok se to ne desi, moraćemo malo da mrdamo vratom, lijevo-desno, kao kad prelazimo ulicu, da vidimo šta se to dešava oko nas, šta nam je dostupno, gdje možemo mi da budemo ti heroji, možda ulice, kvarta, grada, na koji način da se tranformišemo u super junake, makar na jedan sat, jedan dan, do prve sledeće večere i radnog dana. Oko nas postoje ljudi koji su nam omogućili to, samo još nijesu dobri sa opcijama, da upadaju u stanove, čupaju nas sa trosjeda i kreveta, dovlače do terena, bacaju nam lopte na volej ili na trojku iz ugla.

Udruženje Mini fudbal Crna Gora već godinama organizuje takmičenje u Podgoričkoj Mini fudbal ligi, prešli su golem put od takmičenja rekreativaca do organizacije koja omogućava i nekim zvaničnim sportskim savezima da se postide. Krenuli su tiho, kao rezultat sportskog rivalstva sa termina, podizali nivoe i standarde, uniformisali ekipe, podučavali, bili pedagozi i psiholozi, spašavali brakove, jer gdje je ljepše da se izduši, ako ne na terenu i daleko od partnera.

Oformili su reprezentaciju, organizovali Evropsko prvenstvo u Mini fudbalu u Herceg Novom, za 24 reprezentacije, doveli Mini fudbal na Javni servis i televizije sa nacionalnom frekvencijom, jednoj grupi momaka koji ni sanjali nijesu da bi mogli da predstavljaju svoju zemlju u nekom sportu omogućili da gledaju u zastavu, pjevaju himnu, da uzmu medalju, da se takmiče sa najboljima. Sve je to došlo iz ideje, iz entuzijazma, iz volje da se družimo, da probamo da budemo najbolji, pa ko šta ponese.

Danas oni ulaze u dvocifren broj godina bavljenja sportom koji svi volimo da igramo, koliko god ne znali, gdje svi nekad pokušamo da premjerimo idealan šut, najkreativniju fintu, odradimo lažnjak da se pamti, da zadovoljimo sujetu i ego, da kažemo najboljem prijatelju, drugu, kumu, ma ti nemaš pojma, da sebi produžimo nesportski boravak na terenu i uz njega, da imamo povod za se opet nađemo, popričamo, nasmijemo se, izbacimo sav balast negativnosti koji nam se nudi sa svih strana.

Danas je to liga, vjerovatno najtakmičarskija od svih, sa kvalitetom koji ne nudi puko preznojavanje, nego ozbiljnu borbu za svaki pedalj terena, gdje se razmišlja o strategiji, o taktici, gdje se biraju igrači po svom karakteru, temperament, načinu razmišljanja, ozbiljnim oružjima koja se lako prepoznaju u igri, po svojoj ozbiljnosti i posvećenosti trenutnom projektu, stvaraju se još lojalniji vojnici za ideju da se mora pomoći saigraču, ma koliko on bio kvalitetan, tog dana, tog trenutka, na terminu ili u finalu.

Ako fudbal nije tvoj forte, nego bi radije da pogodiš sa zvukom sirene poluhorog sa kontra ruke, tu je Košarkaška Rekreativna Liga Crne Gore. Naravno da sanjate trojku sa centra, ali realnije je da u određenim godinama i poslije 7-8 do 12 sati u stolici, lakše zidate rivala nego što možete da bacite loptu sa pola terena, tako idealno da ona pocijepa mrežicu. Može, ali prije će biti da ne mora. Bitno je da uđe, prije nego se čuje neka sirena, pištaljka, da osjetite kako je dobro kad ste meč viner.

Oni su mlađi organizaciono od drugova sa mini fudbala, ali napreduju brzo. Ako ste član ove lige, lako ćete dobiti svoj komad medijske pažnje, kroz izjave poslije utakmica, kratak video uredak određene sekvence sa ili pored terena, primjete brzo svaku moguću anomaliju ili neobičnost i jako se posvete da baš svi saznaju za nju. Bićete predstavljeni adekvatno, od kapitena vaše ekipe, nebitno da li možete da pojedete 25 ćevapa za doručak ili igrate loše ili nikako, pokušaće da vas asimiluju za druženje, makar bili i najnevještiji u igri sa košarkaškom loptom.

Vrlo im znači ako kliknete subscribe na njihov zvaničan youtube kanal da ne bi morali da se koriste tuđim kada rade live prenose sa svojih mečeva. Uradiće što je potrebno da se osjećate dobro, makar vam i dodali neku asistenciju, ukradenu loptu, blokadu za ličnu statistiku, jedino oko poena ne očekujte da budete pogurani. Očekujte i izvještaje u desetercu, pominjanje svih vaših vještina, makar one bile potpuno atipične za košarkaški teren.

I kod jednih i drugih je jako bitno da su vam dali šansu, da se osjećate kao najbolji, tog dana, na određenom mjestu u određenom terminu, da možete da funkcionišete po pravilima sporta koji volite, da imate zvanična lica, sudije, rivala koji će uraditi dosta toga da vas savlada i mnogo toga da bude savladan. I jedni i drugi su vam omogućili da budete legitiman član sportske zajednice, da date podsticaj svojim potomcima da shvate da je osim novca, statusnih simbola, jako bitno da upiju i onaj osjećaj kada lopta ne uđe gdje ste zamislili, pa opet pokušate ili da upijete onaj osjećaj kada lopta uđe gdje ste zamislili, pa želite da ga ponovite.

Amatersko bavljenje sportom, rekreacija, neće vam donijeti milione, ali će vam omogućiti da se družite sa nekim drugim ljudima, koji nijesu vaše kolege sa posla, biznis partneri, kombinacije. Bićete u kontaktu sa narodom kojeg ne interesuju partije, položaji, ministarska mjesta, funkcije, barem dok se ta lopta kotrlja ili odbija od parket, tih sat vremena na terenu i mnogo sati pored terena u malim ribo i lovačkim sportskim pričama biće vaša komforna zona koju ne bi trebalo da propustite.