Masimo Ambrozini #23 – Legenda iz sjenke

U vremenu kada skoro sve ima svoju cijenu, čini se da je najteže ostati odan jednoj priči. U vremenu kada svi žele biti u centru pažnje, čini se da je najteže ostati pobjednički skroman. Jedan od onih koji su uspjeli maltene cijeli život pokloniti jednoj ideji, Masimo Ambrozini, legenda iz sjenke, crveno-crnog dijela Milana.

Masimo je rođen 1977. godine, a u Milanelo je prvi put stigao 1995. gdje ga je regrutovao jedan od najvećih fudbalskih znalaca toga vremena, Fabio Kapelo. Sa izuzetkom 1997. kada je pošao na jednogodišnju pozajmicu, Ambrozini je bio dio Milanove porodice sve do 2014. godine, kada odlazi u Fiorentinu i nakon jedne sezone završava igračku karijeru. Bilans kaže – 18 godina kao Rosonero, od čega 5 sezona kao kapiten (prvi nakon povlačenja Paola Maldinija).

Brojke koje su uvijek neumoljive kažu da je Masimo za Milano odigrao 344 meča, pri čemu postigao 29 golova. Za reprezentaciju Italije odigrao 35 mečeva, bez postignutog gola, a pod vođstvom Roberta Donadonija je u jednom meču imao priliku da svoju reprezentaciju predvodi sa kapitenskom trakom. Povrede su ga spriječile da bude dio tima koji je 2006. godine pokorio svijet na Mundijalu u Njemačkoj. Kao fudbaler Milana, uspio je osvojiti sve što je moguće osvojiti na klupskom nivou.

4 puta Serija A, jednom Kup Italije, 2 puta Super Kup Italije, 2 puta Ligu Šampiona, 2 puta UEFA Super Kup i jednom FIFA World Cup. Česti problemi sa povredama su ga spriječili da ima još bogatiju karijeru, kako na individualnom, tako i na reprezentativnom planu. Međutim, kod Masima, baš kao i kod većine sportista koji su predmet ovih tekstova, poenta nije u brojevima i kolonama, već u onome što se krije između redova.

Od dolaska u Milan, Masimo je bio suočen sa moćnom konkurencijom i to se nije mijenjalo, obzirom da je njegova era bila izuzetno plodna i da je bio dio jednog od najboljih timova Milana svih vremena (pored onoga u kom su gospodarili Van Basten i ekipa). Svoje minute i ulogu je morao tražiti pored Andree Pirla, Đenara Gatuza, Rui Koste, Klarensa Sidorfa, koji su bili maltene zabetonirani u prvoj postavi.

Prema tome, Masimo Ambrozini nije toliko analizi zanimljiv kao statistički podatak, kao superioran tehničar ili golgeter koliko kao savršen nosilac sporedne uloge, na koga se svaki trener Milana (kao što su bili npr Zakeroni, Anćeloti, Alegri) mogao u potpunosti osloniti. U vremenu kada svi žele biti zvijezde, kada se ”ego komete” sudaraju po fudbalskom nebu, jako je teško pronaći igrače koji će podjednako biti motivisani i kada su starteri i kada su bek-ap opcija. Bez dileme, Ambrozini je to bio.

Upravo je u tome bila veličina Masima Ambrozinija, čovjeka koji je koji za 18 sezona, prosječno bilježio 19 nastupa za Milano i potpuno zasluženo stekao titulu kapitena nakon što se oprostila najveća klupska legenda paolo Maldini. U današnjem vremenu, mladi i potentni fudbaleri jedva da ostaju nekoliko sezona u jednom klubu, obzirom da zov novca uglavnom prevagne i nadjača pripadnost klubu. Pitanje je da li više i ima smisla govoriti o pripadnosti bilo čemu ili bilo kome, jer se sve u vezi sa sportom pretvara u itekako unosan biznis.

Oni fudbaleri koji nemaju zadovoljavajuću minutažu, skoro pa po automatizmu traže nove klubove. Sa druge strane, treneri se nalaze u pravom čudu, jer minuta je u svim sportovima malo, kada se u obzir uzme to koliko ima ambicija među igračima koji su na klupi. Jako je teško podijeliti minutažu i zadržati motivaciju i zadovoljstvo u ekipi, posebno u sportovima kakav je fudbal, gdje je broj zamjena ograničen (u tom periodu dozvoljeni broj zamjena je bio 3). Iz te perspektive, igrač kakav je Masimo Ambrozini je preskup, jer je takav profil igrača teško imati u svom timu. Godine predanosti jednoj ideji, jednom timu, kad zatreba i koliko treba. Ratnički, borbeno i bez kompromisa.

Zbog svega navedenog, Masimo Ambrozini je istinska fudbalska i sportska legenda! Čovjek je volio Milano, ponekad više od svog interesa. Čovjek koji je davao Milanu i na kraju, čovjek kojeg je Milano načinio vječnim!