Mundijal 2022 – Ko će ukrasti istoriju ???

Impresije su prije svega, subjektivna stvar i konačna ocjena ovogodišnjeg Mundijala će sačekati još neko vrijeme. Ipak, veliki dio nas je očaran, zaražen fudbalskom epidemijom uz osjećaj sjete što će zavjesa biti uskoro spuštena. Ova fudbalska predstava divova je zaslužila duboki naklon i u preostalim danima će tenzija rasti sve dok finalni meč ne uzme svoj puni mah. Toga dana, na centru igrališta će koplja ukrstiti dvije različite nacije, dvije različite strasti koje hrle za istim snom.

Sa jedne strane, branilac titule, moćna i gorda reprezentacija Francuske koja je u Katar doputovala oslabljena, bez zvijezda kakve su Ngolo Kante i Pol Pogba, dok se na aktuelnu Zlatnu loptu, Karima Benzemu do sada nije moglo računati, baš kao ni na agilnog Lukasa Hernandeza, koji se teško povrijedio u prvom kolu grupne faze. Takav, izmijenjeni roster nije previše obećavao jer se vjerovalo da ne postoji kapacitet da se zamijene zvijezde ovakvog kalibra.

Ipak, od početka grupne faze je postalo jasno da je unutar grupe nešto opasno dobro kliknulo i da je tim Didijea Dešana kadar da odbrani ono što je napravio na Mundijalu u Rusiji prije 4 godine. Stiče se utisak da se ni u jednom momentu dosadašnjeg takmičenja nije dovodilo u pitanje da li će Francuska gaziti dalje. Koliko god da je Engleska na papiru možda i bila blagi favorit ili koliko god da je Maroko prijetio nekom svojom divljom i neukrotivom energijom, djelovalo je da Galski pijetlovi stvari drže u svojim rukama.

Ekipa puna dobrih pojedinaca kao da se posložila tako da su svi podređeni jednom cilju. Prva violina ekipe je bez dileme Kilijan Mbape, koji na svojim ramenima vuče ekipu, daje joj neophodno liderstvo ali i sigurnost da se u njegovim nogama krije trenutak magije, trenutak koji može riješiti sve. Nikad manje primjetan, a nikad podređeniji timu nije bio Antoan Grizman, koji je sve svoje individualno zanemario zbog onoga što je zajednička misija. Već se pisalo o čudu zvanom Olivije Žiru, koji je ovaj Mundijal iskoristio da postane najbolji strijelac u istoriji reprezentacije Francuske ali i da pokaže koliko toga može da pruži na najvećoj sceni.

Sporedni igrači, ako se to tako može nazvati, su iskoristili svoj trenutak slave da pokažu da se na njih komotno može računati. Teo Ernandez je jedan od njih, koji je sjajnim partijama nadomjestio odsustvo njegovog rođenog brata Lukasa. Adrian Rabio je od početka prvenstva bio nepokolebljivo opasan iz sjenke, dok je na golu bio siguran iskusni Ugo Loris.

Jedini realni problem reprezentacije Francuske je taj što će se u finalu naći preko puta Argentine. Definitivno je Francuska na papiru i skuplji i bolji tim, ali kao da se cijeli univerzum urotio da se zadovolji kosmička pravda – da Leo Mesi osvoji Zlatnu boginju. Argentina je na otvaranju prvenstva razočarala fudbalski svijet, neočekivanim porazom od Saudijske Arabije, a onda je njihova mašina počela da melje. Padali su redom Meksiko, Poljska, Australija, Holandija i Hrvatska, pa se Skalonijeva ekipa zasluženo našla na korak od trofeja.

Kako opisati Argentinu, a ne pretjerati ili joj nešto ne oduzeti?! Riječ je o ekipi koja ima jasnu hijerarhiju, u kojoj je sve poznato, jasno, u kojoj nema previše dilema. Prevelikih zvijezda nema u odbrambenoj liniji i veznom redu, pa su se tako u finalu našla imena poput MekAlistera, Akunje, Taljafika, Moline. Ono što Argentina ima jesu ogromna navijačka duša, fudbal kao nacionalna religija i najsjajnija među zvijezdama Leo Mesi. Ogroman dio fudbalskog svijeta je prikovan za TV ekrane i pomno prati svaki Mesijev korak jer je jasno da je ovo prvenstvo oproštaj od nacionalnog dresa.

Zaista, ne bi se mogao zamisliti bolji oproštaj od svetog dresa, od scenarija u kom Mesi podiže jedini i najveći pehar koji nedostaje u  prebogatoj kolekciji. Vjerovatno bi u tom slučaju bila stavljena tačka na pitanje o tome ko je najveći fudbaler svih vremena.

Argentinci žive svoj najveći san u ovom mjesecu. Cijela nacija se pretvorila u jednu veliku molitvu, dok se Gaučosi nadaju da njihov veliki El Pibe, Dijego Armando Maradona, tamo negdje prevrće oblake da doprinese ovoj tituli. Možda se po prvi put u istoriji sporta stvorila tolika kolektivna ekstaza, u kojoj je svjetska titula Lea Mesija, ništa drugo nego jedna velika kosmička pravda.

Nedelja, 16 časova, odgovori na mnoga pitanja stižu. Bilo bi lijepo na kratko zaustaviti vrijeme, da ova fudbalska magija malo duže traje.