Nagelsman za početnike: Od povrede hrskavice koljena do klupe Bajerna!

Julian , novi trener Bajerna iz Minhena, skrenuo je rano pažnju na sebe. ”Baby Mourinho” je sa 28 godina dobio šansu da vodi Hoffenheim u Bundesligi, a pet godina kasnije već je na čelu jednog od najvećih svjetskih klubova. Njegova priča je atipična, drugačija, priča o posvećenosti, radnim navikama, priča o tome kako put do uspjeha nije jednosmjerna ulica, nego autoput sa naplatnim rampama, obilaznicama, tunelima, mostovima i petljama.

U februaru 2016. Huub Stevens, poznati trener koji je najviše ostavio traga u Šalkeu, prolazio je rutinsku ljekarsku kontrolu, nakon koje je dobio gomilu papira i samo jedan savjet, ako želiš da traješ, moraš da napustiš fudbal. Sa graškama znoja na borama, odjavio se sa klupe Hoffenheima, prodornog kluba koji je rastao na krilima lokalnog milijardera. Na njegovo mjesto uskočio je golobradi trener, koji nije dotakao ni tridesetu.

Iako je sve bilo spremno da Nagelsman tog ljeta naslijedi Stevensa, poziv koji se ne odbija došao je skoro pola godine ranije. Klub je bio u lošoj situaciji, nakon godina uspjeha, na korak od baraž zone i sa momcima koji su bez samopouzdanja ulazili u duele sa rivalima. Nikad se ranije nije desilo da jedan klub iz liga petice, tako hrabro i odvažno dopusti šansu momku, od kojeg je pola rostera ekipe bilo starije.

Rođen je u mjestu za koje nijeste čuli, osim ako ste gastarbajter, Landsberg am Lech, nalazi se u Bavarskoj. Nagelsman je igrao fudbal za mlađe kategorije 1860 Munichena, ali za razliku od svojih saigrača, Christiana Träscha i Fabiana Johnsona koji su napravili ime u Bundesligi, nije dotakao taj plafon. Prelazak u Augsburg mu je dao šansu da se dokaže, a tamo je vrlo brzo doživio tešku povredu koljena koja mu je zatvorila jedna, a otvorila druga vrata. Imao je 20 godina.

Prvi odgovor na povredu bio je očekivani šok od saznanja da od njegove fudbalske karijere nema ništa. Tuga, sjeta, pogled u budućnost koji ništa ne donosi, raskid sa prvom ljubavi, loptom, sve je to pomjerilo iz temelja mladog Julijana. Spas je pronašao u edukaciji, promišljanju šta i kako dalje. Jurio je biznis diplomu dok nije shvatio da to nije svijet u kojem bi živio, pa se prebacio na sport i nauku.

Brzo je došla nagrada u vidu A fudbalske trenerske licence u klasi u kojoj je od njega bio bolji na završnim testovima samo bivši trener Šalkea Domenico Tedesco. Sa njim su rasli momci u mlađim kategorijama 1860 Munchena i Hoffenheima, a svi koji su ga upoznali u tom periodu, za njega govore u istom stilu, ispred vremena. To mu je bio i problem, jer klincima njegova taktička nadmudrivanja sa rivalom nijesu bili dodatna motivacija, nego dio rutine za koju nijesu bili spremni.

Ono što je bilo odlučujuće u njegovom razvoju, to je prepoznavanje u klubu, od čovjeka koji je bio inovator i lider u mnogim poljima, gazda Hoffenheim Dietmar Hopp napravio je svojih 25 milijardi eura tako što se bavio softverom i gledao u budućnost. Legenda kaže da ga je zainteresovao izvod iz matične knjige rođenih Nagelsmana, njegova mladost, a da su poslije dva razgovora shvatili da mogu pomoći jedan drugom.  

Hopp je stvorio fudbalski klub Hoffenheim iz biračkog spiska koji broji nešto preko 3500 glasača na izborima, a kako nije imao gdje sa stadionom, morao je da plac traži u susjednom Sinsheimu. Ko ga bolje zna, nije bio iznenađen kada je klinac dobio šansu, a kako je iskoristio dovoljno govori činjenica da je 2016. proglašen za trenera godine.

Kod Nagelsmana je interesantno da svoje navodne mane pretvara u prednosti. U Njemačkoj je trener skoro nedodirljiv, ali je zbog svojih godina, Nagelsman sve iz ”vi” prebacio u ”ti”, nema nadimaka, mister, coach, nema otklona prema igračima, jednostavno, svi su isti, svi rade za isti cilj, pobjede, trofeje, ako neko ima nešto da kaže, to i uradi, a usvoji se u odnosu na to da li rješava ili ne određeni fudbalski ili životni problem.

Nagelsman je ”štreber”, nije opterećen veličinom, svjestan da pozajmljivanje znanja širi njegove vidike. ‘Footbonaut’, sistem za usavršavanje osnovnih fudbalskih elemenata, predaje i prijema lopte opravdao je svoju ulogu, a onda je Julijan na trening uveo i dronove, zatim i video zid. U svakom trenutku može da prekine trening, igračima predstavi šta je bilo dobro ili nije i objasni kroz vizuelizaciju. Subjektivni osjećaj, mogao si da mi je dodaš, što mi je nijesi dodao, izgubio se sa terena.

Sistem radi sa četiri kamere, dvije iz ptičje perspektive, dvije su iza golova. U svakom trenutku, Nagelsman može u dogovoru sa realizatorom ”prenosa” da umiksa šta mu odgovara, u saradnji sa pomoćnicima, članovima stručnog štaba. U trenutku kada odluči da je vrijeme za dodatna objašnjena, sistem mu omogućava da se materijal brzo ”premota”, bilježi sekvence, nudi pregled situacija po izboru. To sve utiče na bolje kretnje tima, pogotovo poslednje linije, koja dobija novi izvor informacija sa ”neba”.

Umjetnost ofsajd zamke tako se dovodi do perfekcije, ali i uticanje na balans ekipe u ofanzivnim/defanzivnim situacijama. Interesantno da je tzv. simetriju u formaciji, sistemu, Nagelsman spreman da uruši u skladu sa manama rivala, pa je u nekim momentima njegov tim noćna mora za sportske komentatore, koji traže prave riječi da objasne uloge određenim fudbalerima na terenu. Usavršavanje na tom polju, preuzimanje više uloga, igračima donosi dodatnu vrijednost na tržištu.

Iako je Nagelsman najmlađi trener u Bundesligi, nije najmlađi koji je vodio utakmicu u njemačkoj prvoj ligi, jer je nekog 23. oktobra 1976. Bernd Stöber vodio Saarbrücken u v.d. ulozi, ali su nakon poraza od Kelna 4-1, shvatili da on sa svoje 24 godine možda i nije najbolje rješenje za ovaj. Osim tog rekorda, Nagelsman drži gotovo sve ostale. Učesnik polufinala Lige Šampiona sa Lajpcigom sa napunjene 33 godine, Didier Deschamps je imao dvije više. Messi je od Julijana mjesec stariji.

Često se navodi da je Nagelsmanova inspiracija Pep Guardiola, ali kako kaže sam, najveći uticaj na njega, imao je Thomas Tuchel. Upravo mu je on dao zadatak da skautira narednog rivala, tada rezervnog tima Augsburga. Tuchel je igrao finale Lige Šampiona, na korak je od drugog, a Nagelsman je novi trener Bajerna iz Minhena. Izgleda da tu ima mnogo znanja za prenijeti na drugog.

Nagelsman je tek prelaskom u Leipzig dokazao da može i više od trenerskog vunderkinda. Veći budžet i ambicije, dali su mu savršenu igračku za njegova trenerska maštanja, pa se tako ne libi da se igra sa sistemima i formacijama i u toku jedne fudbalske utakmice. Igranje sa tri igrača u poslednjoj liniji, četiri, sa i bez klasičnog špica, zahtjevi su isti za sve igrače, prilagođavanje na iste, domaći zadatak.

To je činilo polufinalistu Lige Šampiona vrlo nepredvidljivim, za gledaoce i rivale. Čak i kada dobijete spisak igrača za meč na uvid, nije vam do kraja jasno ko šta tu igra i zbog čega. Pogotovo ako se uključite u utakmicu poslije pola sata i shvatite da je Angelino više lijevo krilo ili špic nego lijevi bek. Preduslov za tako nešto je znanje, ali i sloboda koju igrači dobiju od Nagelsmana.

Ono što je jako bitno kod Nagelsmana, to je da su njegovi timovi tako postali zabavni za gledanje, što je bio jedan od mamaca za Bajern. Iako je Hansi Flick osvojio šest titula u sezoni, mnogi su smatrali da sve to može više, jače i bolje, da fali golova, da fali dominacije i da je Bajern često samo na onaj osnovni individualni kvalitet pobijeđivao lošije od sebe. Povrede jednog ili dva igrača u ovoj sezoni potvrdile su tu teoriju, a sada onaj početak treninga prije svih u doba korone, mnogi smatraju za ključni faktor uspjeha Bajerna u Ligi Šampiona, a ne maestralnost Flicka u trenerskom izrazu.

Sve se uklapa. Čelnici Bajerna žele da tim iz Minhena igra visoki presing, da se uskoči u taj Kloppov sada pokojni hevi metal fudbal, da se o Bajernu priča poslije svake utakmice, da se, u trenutku kada bude moguće, publika zabavlja, uživa, da se uvijek nešto dešava i da se cijena karte poklapa sa viđenim na terenu. Pobijediti je lijepo, ali pobijediti na određeni način, ubjedljivo, razigrano, sa osmjehom, to je ono što Bajern želi da nosi sa sobom u svakoj utakmici.

Nagelsman neće odustati od nekih stvari, to je sigurno, igrači će i dalje da biraju kapitena i izvođača prekida, njegov glas će se i dalje čuti daleko, pogotovo u doba pandemije, ali ne da bi kontrolisao fudbalere, nego da bi ih informisao da je vrijeme za novu taktiku i traženje rupa u sistemu rivala. Neće odustati ni od svog modnog izraza, bez obzira što mnogi smatraju da bi trebao da angažuje stilistu.

Ono što je sigurno, Nagelsman neće odustati od sebe, što je najbitnije. Uvijek će biti ispred vremena, kao i kada je u oktobru 2017. podržao Common Goal inicijativu, jedan odsto njegove zarade od tog momenta ide u humanitarne svrhe. Juan Mata je ovim projektom ujedinio dio fudbalskog svijeta koji je svjestan da od njihovih honorara mogu da pomognu socijalno ugroženim, a isto tako i da pomognu da se fudbal kao igra ne izgubi među siromašnim slojevima društva. Zato, jedan svoj odsto, ostavite u svom srcu i za novog trenera Bajerna.