Decenijama unazad NBA liga je bila sinonim za kvalitet, elitni nivo sporta i uopšte probijanje svih granica u profesionalnom bavljenju sportom. Širom svijeta su se sa nestrpljenjem čekali izvještaji sa tih utakmica, a među igračima su se godinama rađali heroji koji su imali moć da zasijene sve druge sportiste na planeti. Majkl Džordan, Kobi Brajant, Medžik Džonson, Vilt Čemberlen, Karim Abdul Džabar, Leri Bird i LeBron Džejms su sami krem igre pod obručima. Osim toga što su najbolji ikada u ovom sportu, veže ih još jedna zajednička karakteristika. Svi su Amerikanci i baš zbog toga se opravdano vjerovalo da je košarka sport koji apsolutno pripada ovoj naciji.
Kraj druge i početak treće decenije 21. vijeka je u NBA ligu donio neke nove vjetrove, a sa njima i nove trendove.
Prilično je izvjesno da ni šestu godinu uzastopno MVP NBA lige neće biti Amerikanac. Trebalo bi čudo da se desi da trenutno najbolje plasirani Amerikanac u toj trci, Džejson Tejtum preskoči Janisa, Šej Aleksandera i Nikolu Jokića i prigrabi titulu najkorisnijeg igrača ovogodišnjeg NBA karavana. U sportu je sve moguće, ali takav epilog ima malu vjerovatnoću, posebno ako imamo u vidu konstantnost pomenutih igrača uz uvijek opasnog Luku Dončića koji je trenutno petoplasirani u MVP trci.
Registrujte se uz promo kod SPORT, preuzmite bonus i kladite se na najbolju sportsku ponudu klikom .
Ono što bi bilo jako teško zamisliti prije dvadesetak godina, jeste epilog da šest sezona zaredom u NBA ligi, najbolji igrač lige bude iz tabora ”ostatka svijeta”. Poslednji Amerikanac koji je bio NBA MVP je bio Džejms Harden i to u sezoni 2017/18. Nakon njega, tu prestižnu titulu je dva puta osvajao Grk – Janis Adetokumpo, potom takođe u ”back to back” fazonu i reprezentativac Srbije, Nikola Jokić, da bi u prošloj sezoni nagradu prigrabio Džoel Embid, inače rođen u Kamerunu.
Treba napomenuti da je prije Hardenove titule, poslednji put jedan ”neamerički” igrač bio MVP NBA lige davne 2007. godine, kada je to pošlo za rukom Dirku Novickom. U čitavoj istoriji lige i istoriji ove nagrade (od sezone 1955/56) samo 3 neamerička čovjeka u 4 sezone (2X Kanađanin Stiv Neš, po jednom Njemac Dirk Novicki i Nigerijac Hakim Oladžuvon) su uspjeli da se domognu ove nagrade. Vjerovatno tek nakon ovog podatka, postaje jasno da svjedočimo jednom ozbiljnom, ne samo košarkaškom već i sportskom fenomenu.
Ono što čitavoj priči daje jedan specifično čudan tok jeste podatak da se u ovoj sezoni (dobrim njenim dijelom) niti jedan Amerikanac nije nalazio u 5 najboljih igrača lige. Pored pomenutih Jokića, Embida i Janisa, u 5 najboljih igrača svijeta su većinu sezone bili i Kanađanin Šej Aleksandar, kao i reprezentativac Slovenije, Luka Dončić. Vrlo blizu samom vrhu je i Domantis Sabonis, uzdanica litvanske škole košarke.
PROČITAJTE JOŠ: SC Derbi – mentalitet crnogorske filijale
U istoriji NBA lige, posebno ovoj novijoj, bilo je uvijek nekoliko igrača koji nijesu bili Amerikanci, a koji su igrali važnu ulogu i pravili veliki uticaj u ligi. Pol Gasol, Dirk Novicki, Toni Parker, Manu Đinobili, Stiv Neš i Peđa Stojaković su sami naki od dobrih primjera navedenog. Ipak, sve to ne može stati ni blizu u istu ravan sa dominacijoj neameričke košarkaške populacije kakva je danas na snazi.
Gdje možemo tražiti uzroke ovakvog epiloga??? Košarka je odavno globalni sport, ali je tržište postalo otvorenije za sve. Ne postoje više granice bilo kog oblika, već se stvari posmatraju samo kroz prizmu biznisa. Pravila biznisa su takva da se za najmanje moguće novca kupi najbolji mogući proizvod. Vrlo često, taj proizvod se može pronaći i u nekim malim mjestima (bez obzira na njihovu košarkašku tradiciju), malim državama kakve su Srbija, Slovenija ili Kamerun.
Osim toga, mladi košarkaši širom svijeta su dobili jasnu poruku. Da je moguće. Da biti najbolji košarkaš svijeta na pripada bilo kome po porijeklu i po zastavi. Da svako to može postati uz veliki rad i odricanje. Takva spoznaja je već dovoljna da djeca širom Evrope, Kanade, Afrike sanjaju te neke najveće snove. Najuporniji među njima, će ih ostvariti.
