Nikola Krstović – vrijeme je!

Nikola Krstović dolazi na vrijeme, otvara vrata za velike stvari. Prvi sledeći iskorak, druženje sa saigračima iz seniorske reprezentacije. Nikola jeste još mlad, još uvijek impulsivan, ali njegovo tijelo i njegove karakteristike na terenu govore da je već sada spreman da odgovori zadacima duge devetke na nivou koji nam je potreban da napravimo iskorak. Njegova priča je priča o zaobilaznicama, prečicama, sudaru mladosti i strpljenja, ali kada se u jednoj tački spoji sve navedeno, dobićemo igrača koji može i mora da pomogne, sada, kada nam je najpotrebnije. U životu, između prije i kasnije, uvijek biram prvo. Jer i ako se ne desi što se mislilo, desi se iskustvo, koje je neprocjenjivo.

Nikola Krstović je od starta fudbalske karijere imao džak kamenja na leđima. Rano je gurnut u vatru, sa razlogom, bio je viši, jači, brži, imao je osjećaj za gol, vrijedan, makar dvojice, znao je da poklopi loptu koja ide sa desnog boka u stilu velikih majstora, iz pune brzine, da dječački podigne ruke u vis, kao da je upravo zatresao mrežu u finalu Lige Šampiona, a ne na vještačkoj podlozi, pred 30 roditelja i četvoro onih koje zovemo, ljubitelji igre, entuzijasti za fudbal.

To kad je on došao u seniorski fudbal, sa koliko godina, koliko je imao mjeseci, dana i sati, minuta, bitno je. Jer je došao na vrijeme. Baš kad treba da se pojavi među seniorima dijete koje ima fizičke predispozicije za igru sa odraslima. Nebitno je da li je forsiran jer je u njemu neko vidio džak para, mogućnost za zaradu, fudbal je biznis, naravno. Ono što je bitnije, neko je iz svojih razloga, dopustio djetetu širokih ramena i osmjeha da se nadmeće tamo gdje mu po našim standardima nije mjesto.

Problem sa prije ili kasnije je, rijetko je taman. Ko to pogodi, ozbiljan je majstor igre i života. Dobra stvar kod prije, šta god da uradiš, dobro je. Čak i ako udariš u zid takmičenja, sa boljim, jačim, bržim, namazanijim, dobiješ fenomenalno iskustvo, ako si pravi, mentalno se izoštriš, naštimuješ, za ono kasnije što te svakako čeka, ako jesi pravi. Problem sa kasnije, uvijek imaš onaj opori osjećaj da neko u tebe nije vjerovao ili onaj još lošiji, trebao sam ranije ovako. Onda to vučeš, kroz sebe, u sebi, liječiš tako stečene komplekse na potomcima.

Nikola je ušao u Prvu ligu Crne Gore i zatekao sve svojim vještinama. Nije on navikao na milovanja kroz život, znao je da će da ga uzmu na zub, čim počne da smeta. Dječački je pokušavao da izvara i rivale i sudije, simuliranjima, znao je da padne kao pokošen, kao statista u partizanskim filmovima, pokušavajući da iznudi neki faul, da ukrade neko vrijeme, za svoj tim, koji je često imao problem da završi što je počeo, da do kraja prođe put od nule na startu do pobjede. Onda je izrastao u veću, krupniju, varijantu sebe, koja ti ne dozvoljava da se tako ponašaš.

Prilagođavanje njegove mladosti sa strpljenjem nijesu pomogli ni mediji. Uvijek tražimo komad senzacije, da budemo tu kad se stvari rađaju pred našim očima, svi želimo da dotaknemo sledeću veliku stvar. Tako smo pred njega bacili mnogo epiteta, koji nijesu išli u skladu sa njegovim mogućnostima i godinama. Nema klinca na svijetu koji nije udario u taj zid prelaska iz generacije u generaciju, iz tinejdžera u svijet velikih. I Nikola je dobio svoju dozu udaraca, čim je prešao u Zvezdu.

Odjednom su se njegova širom otvorena vrata, zatvorila. Ona svijetlost kada baja šerif otvori vrata saluna, brzo pređe u tminu i nespokoj onog što dolazi, kada se vrata nakon što odrade svoje, zatvore. Od mogućnosti da bude sve, pretvorio se njegov svijet u malo, na kašičicu, tri puta po jednu, godišnje. Suplementi života u velikom gradu, suplementi života na društvenim mrežama, sve su to jasno izdefinisani ožiljci, filovani iskustvom koje se pretvara u zrelost.

Dug je to put, ko ga shvati na pravi način, okružen dobrim savjetnicima, to je najbolji put. Kad ti neko ne šapće u uvo samo ono što ti želiš da čuješ, nego ti govori što jeste, nudi ti na tacni da pojedeš svoj ego i sujetu i pretvoriš ga u pozitivnu energiju koja će te natjerati da trčiš i preko crte, da šutneš još koju, da ne budeš zadovoljan dok ne pogodiš isto mjesto na treningu, pedeset puta. Nema savršenih, ali zar ne treniramo da bi bili što bliži savršenom. Vrlo je bitno ko vam šapće, šta vam šapće u uvo, kad krene osjeka, kad vam se sve vraća sa plimom.

Nikola je nesporno igrač koji ima mnogo više iskustva nego svi iz njegove generacije. On je jedan čvrst panj sa mnogo jasno i precizno izdefinisanim godovima, koje mi ne vidimo i ne osjećamo. Nikola je krenuo rano, da gradi ovo što ima danas. I sva ta Zeta, sva ta Zvezda sa varijacijama, sad Dunajska Streda, sve mlađe kategorije u reprezentaciji, naučili su ga da mora da ima široka i jaka ramena, da bude brži od ostalih kada treba, da zna kada se drži lopta u nogama da bi se cijeli tim pomjerio naprijed.

Naučili su ga i da podvikne i da se vrati, da skoči sto puta na utakmici u pokušaju da pomogne da se dočepamo još jednog posjeda, da rutinirano uskoči u prazan prostor i poslije teškog driblinga ”lošijom” nogom smjesti loptu u mrežu. Da odigra dupli pas sa saigračem u boljoj poziciji, kad nosi nekoga na leđima. Kako ide vrijeme, Nikola stvara oreol oko sebe, nedodirljivosti, specifičan za rast samopouzdanja i samosvjesnosti šta i kako i koliko može.

Ono što je vrlo bitno, mora da zna šta ne smije i ne može. Kapitenska traka vrlo lijepo mu stoji na dobro razvijenom bicepsu, razlikuje ga od ostalih, stvara vođu. Kao takav, mora da bude primjer, u svemu, od njegovog odraza u našim očima, stvara se slika o kompletnoj generaciji. Rezultati dođu i prođu, ali način, volja, utisak, ostaju. Znam, da je on dobar dečko velikog srca, znam da je nestrpljiv, znam mu još treba finih podešavanja, ali isto tako znam da je došlo i njegovo vrijeme.

Umjesto što se rva sa nekim Šveđaninom porijeklom sa ovih prostora, pa ga impulsivno udari, pa padne kao da ga je gurnuo Hulk, zarađuje žute kartone za ništa ili se teatralno uhvati za glavu kad promaši, vrijeme je da sve ono što ima, a ima mnogo toga, transformiše u još bolju verziju sebe. Iskreno vjerujem da će Slovački Mađari znati šta i kako sa Nikolom u nastavku njegove karijere. Isto tako želim da vjerujem da ćemo i mi znati šta i kako sa Nikolom u nastavku njegove karijere.

Krstović je u fragmentima pokazao osobine lidera, strijelca, asistenta, prvog igrača odbrane, kako idu utakmice i vrijeme, kako ga gledamo sve više na terenu, kako je prisutan pred našim očima kao neko što privlači pažnju, još sa onom upečatljivom trakom na crvenom dresu, teško je ne primjetiti da je već tu i da kuca na Radulovićeva vrata. Fragmenti su počeli da se okupljaju u jednom mjestu, stvaraju idealan mozaik, da možemo da vjerujemo da bi upravo on mogao biti sledeća velika devetka crnogorske fudbalske reprezentacije.

Velika po duši, velika po ramenima, velika po osjećaju kada treba da se pomogne timu, velika po golovima, velika po entuzijazmu, velika po pozitivnoj energiji koju prenosi na saigrače, velika po broju minuta, velika po broju golova, velika po osmjehu na licu kad lopta uđe u mrežu i kad njegov, naš tim pobjedi. Vrijeme je da se nešto veliko desi crnogorskom reprezentativnom fudbalu, pa zašto ne prije, biće bolje, nego kasnije.