SERIE A – Priča prva – Alegri kao žirant za titulu!

Serie A nakon mnogo godina ima novog šampiona, koji bi na tom mjestu mogao da ostane samo jednu sezonu. Konte, Lukaku i Hakimi, više nijesu u Interu, a to je sigurno 15 bodova manje u odnosu na prethodnu sezonu, što otvara ostalim kandidatima više nego prazan prostor da se popuni. Povratkom Alegrija u Juventus jasno se crta ko je favorit broj 1, ali kako je fudbal lijepa i igra sa neizvjesnim ishodom, svi ostali imaju pravo da se nadaju.

JUVENTUS = ALEGRI = SERIE A

Ova sezona će vjerovatno okarakterisana kao povratak na mjesto zločina. Dominacija Juventusa u Seriji A i jeste bila neka vrsta fudbalskog zločina u kojem je jako voljno učestvovao povratnik Maks Alegri. Nakon onog čudnog eksperimenta sa Pirlom, koji je nastao sigurno kao brainstorming uz gledanje Reala i Zidana, pa onog mučenja sa Sarijem u gigantskoj sjenci Kristijana Ronalda, Juve je okrenuo poznati broj.

Nema ništa loše u tome, ako ste na čelu uprave Juventusa, pa iako ste navijač koji je godinama vrtio priču da je Alegri sasvim prosječan trenre kojem je moglo biti da se nađe na pravom mjestu u pravo vrijeme. Upravo je vrijeme pokazalo da je Alegri više od prosječnog i običnog, a da su navijači bili više nego razmaženi jer su od njega očekivali da pokori i Evropu jer im je Italija postala tijesna.

Iako je sigurno da Alegri od pomena Lige Šampiona ima makar gorušicu, jasno je da je prvi i osnovni cilj povratak titule u Torino. Svi glavni akteri su i dalje tu, Alegrijev osnovni zadatak pored trofeja u domaćem dvorištu je da pronađe smisao u fudbalskoj karijeri Paola Dibale. Upravo se očekuje da Argentinac pređe na desnu stranu, Kijeza ode na njegovu omiljenu lijevu, a sve te pokušaje sa bokova pakovaće Ronaldo u gol. Izgleda jednostavno, ali tu jednostavnost Pirlo nikako nije mogao da pronađe, a Sari je znao bezobrazno da zakomplikuje.

Ono što malo ljudi želi da primjeti, da skrene pažnju, to je da Alegri zna da pliva u svim vodama, osim ako, je li, ne pominjete tu Ligu Šampiona. Mnogo puta je Maks vodio ekipe, klubove kroz tranzicione procese, a jedan od razloga zašto je dobio otkaz ili bolje rečeno, zašto je otišao, to je neslaganje sa sportskim sektorom koji nije želio da promijeni krv. Pomoglo je i to što nije osvojio Ligu Šampiona, pa su smatrali da on nema tu šta da zahtjeva i traži.

Negdje se zagubilo u papirima da je Alegri već imao u karijeri raspadanje Milana u post Zlatan i Tijago Silva eri, u trenucima kada su se opraštali i Klarens, Rino, Pipo i Nesta. Daleko od toga da je taj Milan bio loš, samo nije bio dovoljno dobar da gospodari Italijom i da pokori Evropu, što su bila ne mala očekivanja navijača Milana koji nijesu navikli na bilo šta drugo. Na kraju je bio treći, što Milan nije imao do prošle sezone.

Juve je u nedostatku tog jedinog velikog domaćeg trofeja koji je znao da zapuši usta svim ostalima u Italiji, poslije dvije sezone odustao od velikog projekta nadogradnje dobrih u odlične, elitne. Neke kupovine Juventusa su bile genijalne, niko ne može da porekne da Kijeza, Kuluševski, Mekkeni nijesu elita ili na korak od, da De Liht nije moćna budućnost kada i ako se Kjelini i Bonući odluče za fudbalsku prošlost.

Niko ne može da kaže da Morata nije savršeno dobra odmjena u rijetkim danima van terena za Kristijana ili da je Kaio Žorži loša trgovina za nekoliko miliona eura. Paratići se pokupio i otišao u London, vjerovatno kao garancija da post Kejn era ne prođe kao post Bejl era, a prvi zadatak će Federico Cherubini imati da pronađe spoljne fudbalere, neke bekove koji će moći da zamjene već vremešne Kuardada, Danila, Aleksa Sandra. Transferi će se teško desiti sada, ali doći će i vrijeme kada će Juventus prestati da bude stidljiv nakon flertovanja sa Superligom.

Dolazak Lokatelija je samo potvrda da je Maks dobro gledao Juve prošle godine i da je potpuno svjestan da mu treba jedan vezista koji će i da ore kada treba, ali da upiše asistenciju, gol, kada je gusto. Ako pogledate kako je to Barela radio za Inter, to će Lokateli vjerovatno još bolje, jer će rivali imati mnogo problema da zatvore sve rupe koje će praviti Federiko, Kristijano, Paolo. Lokateli će tek da pokaže koliko je dobar i svestran, a Juventus je prava velika pozornica.

Alegri je poznat po dvije stvari, do beskonačnosti može da mijenja sisteme igre, ali i da zna kako da izvuče maksimum od igrača u rosteru. Izgleda kao tip koji u svakom trenutku može da izvuče ono najbolje, da zategne trening kad treba, da pusti slobodan dan, da pronađe način da zamijeni nezamjenljivog da provede slobodan vikend sa porodicom. Ono što je najvažnije za ovaj Juve, Maks zna kako da pobijedi u Seriji A, bez mnogo cimanja i trzanja, da zatvori utakmicu na 2-0 i da možete mirno da odete sa stadiona dok vaši vode.

Koliko god Juve pokušavao da predstavi povratak Alegrija kao vraćanje na stare, uobičajne, pobjedničke norme, ovo je isto tako novi projekat kao što je bio onaj sa Pirlom. Tranzicija kao jednačina u kojoj imate tri poznate, Alegri i Juventus jednako je titula. Biće interesantno da vidimo koliko će ljubavi navijači pokazati prema onome kojem su jedva čekali da vide leđa u novim okolnostima, a još interesantnije da vidimo koga će sada izmisliti Maks da izvršava specifične taktičke zadatke.

Onog trenutka kada je Mario Mandžukić prešao na lijevu stranu terena da bi Gonzalo bio usamljen u špicu, krenulo je hvatanje za glavu i češkanje po skalpu, ali se to završilo kao jedan lijep podstrek za sve ostale trenere da pokušaju da urade nešto što ranije nijesu. Mario je postao nezamjenjiv, Juve je igrao potpuno atipično i vrlo komplikovano za rivale, što je donijelo i finale Lige Šampiona, opet. Sa jednim, dva ili tri u špicu, po krilima, svejedno, bitno je da znaš sa ljudima.

U trenutku kada je Inter desetkovan u potrazi za novcem, Milan tačno tamo gdje bi mogao da bude, Roma u Murinjo eri, Atalanta na ivici svojih maksimuma, uz ostatak lige koji ne može da prati velike, teško je pronaći nekoga ko bi mogao da parira Juventusu sa Alegrijem na klupi. Svi će pokušati, nikome ne možete oduzeti ni nadu ni šansu, ali Maks se vratio da ostane četiri godine, da osvoji četiri titule i da se još jednom zaleti jako prema finalu Lige Šampiona, a tamo, ko zna, možda se i desi.