U današnjem tekstu pažnju posvjećujemo istorijskoj ekipi Los Angeles Lakersa, timu koji je igrao po mnogima najljepšu košarku u istoriji i osvojio čak pet put naslov u osam sezona, ali obilježen i nekim filmskim kontroverzama.
Taj legendarni skup fenomenalih individualaca koji su se pretvorili u legendarnu dinastiju bio je poznat i po spektaklu van terena. Da su društvene mreže postojale osamdesetih godina i da su mediji tada bili razvijeni u ovom obimu – Showtime bi punili naslovnice. Tim i osoblje je u ovom periodu iskreiralo niz priča vrijednih Hollywoodya.
Draftovanje Earvina Magica Johnsona 1979. godina je nesumljivo dodao ovoj ekipi jednu novu dimenziju kvaliteta, ali Los Angeles je i prije njega imao nestvaran nukleus. Tu su bili Kareem Abdul-Jabbar, Norm Nixon, Jamaal Wilkes ali i Adrian Dantley. Međutim, ono što je manje poznato jeste da su Lakersi bili u dilemi – da li uopšte da draftuju Magica? Alternativa je bio Sidney Moncrief sa Arkanasa. U tu doba Dr. Jerry Buss je kupio franšizu od Kenta Cooka, a stub “officea” su bili legendarni Jerry West i Bill Sharman.
West i Sharman su bili ubjeđeni da bi Moncrief bio pun pogodak, međutim odlazeći vlasnik Cook sugerirao je Bussa da bi tim trebao draftovati Johnsona – jer Magic ima taj “celebrity” duh u sebi, tako da će biti privući publiku širom savezen države. Poznavajući da je Buss na umu imao samo jedno, a to je stvoriti Hollywood na parketu, nije se mnogo dvoumio.Tako su Lakersi ipak izabrali Magica, uz odluku čovjeka koji je franšizu već predao u ruke novom vlasniku, uz sporadično negodovanje uprave.
Zanimljivo je da je Magic sa karakterom “još uvijek neizgrađenog” igrača u svojoj prvoj sezoni potpuno zaludio ligu i cijeli košarkaški svijet. Dok je na primjer, Moncrief u prve dvije sezone ubacivao 8.5 i 14.0 poena u prosjeku. Moncrief je kroz dalji period karijere, bio poznat kao pouzdan strijelac i kvalitetan košarkaš; ali sigurno nikada ne bi dostigao standarde Magica u zlatno-ljubičastom dresu.
Pokušaji ubistva, seks i droga
Praktično paralelno sa izborom Magica, Lakersi trejduju Dantleyja za Spancera Haywooda koji će se kasnije ispostaviti kao jedan od najvećih promašaja u istoriji ovog velikog tima. Ovaj trejd imao logike, jer su Lakersi vapili za igračem na poziciji niskog krila. Međutim, problem je nastao u što je Haywood razvio zavisnost od kokaina još dok je boravio u New Yorku. Lakersi su u prvoj i jednoj sezoni Haywooda u timu dogurali do finala sa Sixersima. Na treningu pred treću utakmicu, Haywood se nije pojavio jer je prespavao; poznavajući da je cijelu noć proveo pušeći crack uz konzumiranje alkohola. Zasnavši to tadašnji trener Lakersa, Paul Westphal ga suspenduje iz tima. Ali ostatak priče zvuči kao scena iz kriminalističkih romana. Haywood bijesan zbog Westphalove odluke angažuje prijatelje iz podzemlja da ga ubiju. Znao je Westphalovu adresu, pa je zadatak njegovih ortaka bio da unište kočnice na Westphalovom autu, kako bi on kasnije doživio saobraćajnu nesreću.
U zadnjim trenucima po priči, Haywoodova majka ga je uspjela odgovoriti od čitavog plana. Haywood se pet godina kasnije prijavio Kalifornijskom centru za odvikavanje i na kraju izliječio od zavisnosti. Lakersi su te jedini sezone Haywooda osvojili prsten, tako da je i on nekako postao pobjednik.
Vrijedi istaći i priču Norma Nixona koji je ranije bio spomenut. Kao playmaker prije Magicove ere, Nixon je bio mozak timskog napada, međutim dolaskom Johnsona, njegova uloga postaje sporadična. Međutim, u momentima kada se definitivno oprašta od svog startnog mjesta u petorci – Nixon se prema priči okreće drozi i striptizetama. Uprava Lakersa zbog toga i angažuje privatne detektive, koji su pratili Nixona u namjeri da istraže njegove veze sa drogom. Ispostavilo se da istražitelji nisu zatekli nikakve tragove konzumacije nedozvoljenih sredstava sa Nixonom – a on i dan danas poriče da je ikada upotrijebio išta od onoga što mu se stavljalo na teret.
Nakon završene istrage, Nixon je očekivao da će odnos sa upravom biti ispeglan i da će on dugo još nositi zlatni dres, međutim ubrzo biva poslat u Clipperse i to za Byrona Scotta.
Da ste se 1985. godine zatekli u Los Angelesu sa namjerom da se dobro provedete, imali biste dva jasne opcije koje su bile dvije najužarenije lokacije u cijeloj Kaliforniji. Jedna je bila kuća Dr. Jerry Bussa, druga Magica Johnsona. Ove dvije velelepne vile bile su relativno blizu, na oko kilometar jedna od druge, a poznavajući obime tog grada – Buss i Magic su se smatrali komšijama. Zajedničko objemama su bili orgomni bazeni, đakuziji, prostrane kuhinje, masivna dvorišta, kućni bioskop i još mnogo toga. Međutim, obojica su bili zavisnici od istih supstanci: promiskuitetnih žena pomiješanih sa dobrim provodom.
Vlasnik Lakersa, Jerry Buss iako je bio u pedesetim, i dalje je ponosno imao lanac Playboy zečica koje su boravile u njegovom domu. Kako i sam kaže vapio je za glamurom i avanturama. Brojni njegovi prijatelji svjedoče o tome kako su noći u Bussovoj rezidenciji obelježene žurakama do jutra, seksoma, alkoholom ali i kokainom.
Ako su događaji na Bussovom ranču bili divlji, kako tek onda opisati ono što se dešavalo u Johnsonovoj rezidenciji. Magic nije toliko često organizovao žurke zbog karijernih obaveza, ali ono što se dešavalo u Magicovoj vili se nije moglo zamisliti ni u najelitnijim striptiz barovima. Playmaker Lakerse nije konzumirao ni alkohol ni narkotike – ali su njegovi eventovi bili nešto neponovljivo. Mnogi igrači koji su bili dio tih žurki, priznaju da su najljepše žene koji su ikad u životu vidjeli bile neizostavni dio Magicovih provoda. Međutim, dobiti pozivnicu za Johnsonovu žurku nije bilo lako, niti je tu privilegiju dobijao svako.
Nekadašnji igrač Lakersa, Frank Brickowski rekao je: “Ako ikad odeš u raj, želio bi da taj raj bude jedna od Magicovih žurki. Morao si se zbližiti sa jednom od tih djevojaka do kraja žurke, ili bi te Magic od***ao sa sledeće. Magic je određivao kada kreće to zavođenje, ali on je odrađivao stvari na svoj prljavi, voajerski način. Mi kao poznati momci smo bili glavna meta žena u L. A. Djevojke su bile očarane nama, tužno je – ali kada ste mladi samo slava je bitna.”
Sam Magic je izjavio: “Neke od tih djevojaka su bile advokatice, neke glumice ili modeli. Bilo je i učiteljica, urednica, računovotkinja i preduzetnica. Većina je imala završen koledž. Neke su sve radile otvoreno, neke bile diskretne. Bilo je i tinejdžerki, ali ako ste pametni – njih biste se čuvali.”
U moru raskalašnih zvijezda Lakersa, skolnih porocima i lakim ženama; izdvajao se jedan čije povučenost je išla do krajnjih ekstrema. Najbolji strijelac u istoriji lige, Karim Abdul-Jabbar ostao je upamćen kao izuzetno diskretan i povučen. Nikada nije bio dio Magicovih ili Bussovih žurki, a često se krio i od navijača. Lakersi početkom osamdesetih nisu putovali čarter letovima, već komercijonalnim. U tako slobodnom ambijentu, navijači su bili priliku da iz neposredne blizine posmatraju svoje heroje i traže autograme. Dok Magic i ostatak tima nisu imali problem da zastanku, razgovaraju i provode vrijeme sa “običnim” ljudima, Karim se skrivao po aerodromu.
Bio je krajnje introvertan, ali u jednu ruku i čudan – čitao je knjige u nekom zabačenom dijelu aviona. Tako da nema sumnje da je ovakvo ponašanje bilo previše za jednu od najpoznatnijih ličnosti u Americi tog doba.
Za kraj, djeluje nevjerovatno da je jedna ekipa sa toliko drame van terena uspjela da potpuno izdominira košarkom u jednoj deceniji. Los Anđeles i Kalifornija su magnet grehova, a iz ove priče nam ostaje jasno da Showtime Lakersi nisu bili imuni na njega. Ipak, ova ekipa je imala toliko raskošnog talenta da su uspjeli biti nepobjedivi, užitak za gledanje, ali i laki na različite kontroverze.
