Rafael Nadal #22 – Kralj šljake i najbolji ljevak među dešnjacima

Kada je davne 2005. prvi put kročio na Filip Šatrije, niko nije ni slutio da će tada devetnaestogodišnji Nadal Parera postati simbol pariške šljake i da će svojom dominacijom i prepoznatljivim stilom igre obilježiti možda i najplodniju tenisku epohu ikada. Niko nije ni slutio, sem možda njega.

Rafael Nadal je bio sve samo ne običan teniski projekat, običan talentovani klinac koji je obećavao da će se progurati do nekog ozbiljnijeg teniskog nivoa. Rafa je bio više od toga, dobro osmišljena i planirana priča u kojoj se mnoge stvari dešavaju sa razlogom i koje su unaprijed detaljno isplanirane. Kurioziteta je vjerovatno mnoštvo, ali nešto što je opšte poznato je činjenica da je kao dječak promijenio dominantnu ruku kojom igra tenis, što ga čini bez dileme, ”najboljih ljevakom među dešnjacima”.

Razlog ovakve promjene je ideja da bi na taj način razvio svoju slabiju ruku, dok bi prirodno jača ruka, desna, podigla snagu bekhenda. Definitivno je to bio dug i prilično zahtjevan proces, ali je na kraju urodio plodom. Rafa je imao ubrzan razvoj i već je sa 15 godina zabilježio svoju prvu seniorsku pobjedu.

Godina njegovog uspona je bila 2005., kada je debitovao na Roland Garosu. Upravo tog proljeća se okitio i svojom prvom Gren Slem titulom, gdje je sa punih 19 godina izjednačio dva važna rekorda u istoriji ATP tour-a. Naime, postao je prvi čovjek nakon Vilandera i 1982. koji je kao debitant osvojio Gren Slem, ali i najmlađi osvajač jednog Gren Slem-a, nakon Pita Samprasa i 1990 (koji je tada osvojio US open). Od te godine, Rafa kreće nezustavljivom linijom uspona, te postaje najveći konkurent tada neprikosnovenog teniskog lidera, Rogera Federera. Do dolaska Novaka Đokovića, dueli Federera i Nadala su bili najbolje nešto što je svijet sporta mogao ponuditi.

Dakle, te 2005. je krenulo jedno od najvećih rivalstava u istoriji sporta. U ovom momentu, kada Rafa odbrojava svoje poslednje igračke sezone brojke su te koje mu idu u prilog. Trenutno je rekorder po broju Gren Slem titula, obzirom da ih u vlastitom posjedu ima čak 22. Podsjećanja radi, Novak Đoković ima 21, a Roger Federer 20 najvećih titula. 22 je impresivna brojka, ali se ne može reći da je Rafa bio toliko dominantan na svim igračkim podlogama. 60% svojih najvećih trofeja, čak njih 14 je osvojio na Roland Garosu i to ga čini najboljim igračem na jednoj podlozi u istoriji ovog sporta.

Veliko je pitanje da li će ikada više jedan čovjek osvojiti 14 puta jedan Gren Slem, jer čak ni najveći među teniserima nijesu uspjeli skupiti ovu brojku na svim najvećim turnirima. Rafa je 4 puta pokorio US open, a po 2 puta Australiju i Vimbldon. Preko 200 sedmica je proveo kao vodeći na ATP listi, a u cjelokupnoj karijeri ima 83% pobjeda u odnosu na sve odigrane mečeve i 92 titule na velikim turnirima. 5 puta je osvojio Davis Cup, a ima i dva olimpijska zlata, po jedno u dublu (2016) i singlu (2008).

Opravdano je postaviti pitanje da li bi broj najvećih trofeja bio još veći da su koljena bila zdravija i da nije bilo dužih pauza prouzrokovanih pobjedama. Ono što niko ne može osporiti jeste da Rafa traje na najvećem nivou skoro 2 decenije, obzirom da je prvu svoju Gren Slem titulu osvojio 2005, a svoju trenutno poslednju, prije par mjeseci na njegovom Roland Garosu, turniru gdje je u cijeloj karijeri pretrpio svega par poraza.

Brojke su neumoljive i precizne, ali mnogo više se krije izvan njih, između redova. Rafael Nadal je postao simbol jednog načina igre, simbol istrajnosti, simbol borbenosti. U tom mentalnom domenu tenisa, pomjerio mnoge granice. Teško je izbrojati uzdahe koje je izmamio gledaocima tokom karijere kada je učinio ono što je djelovalo nemoguće. Teško je izbrojati već otpisane poene koje je načinio živima i kojima je ispisao istoriju ovog sporta. Učinio je sve da postane brend kog je nemoguće otpisati do momenta samog kraja.

Mečevi koje je odigrao sa Federerom na Vimbldonskoj travi i na Australian openu, dueli sa Novakom u Parizu i na US openu su nešto najbolje što je tenis i sport uopšte mogao publici ponuditi. Trileri, drame i pravi teniski klasici. U tom veličanstvenom koktelu pobjeda i poraza, bik iz Majorke je postao i ostao privilegija publike, inspiracija klincima i granica koju je skoro pa nemoguće pomjeriti. Skoro pa … jer je upravo Rafa dokazao da nemoguće ne postoji.