FUKUOKA 2023: Vaterpolo afterparty

turnir, baš kao i cijelo Svjetsko prvenstvo u vodenim sportovima se bliži kraju. Jučerašnji dan je u globalu donio koliko vaterpola toliko i stresa, obzirom da je svaki meč riješen pobjedom rivala sa jednim golom razlike. Raritet u sportu uopšte da se čitava eliminaciona runda igra sa tolikom neizvjesnošću gdje i najmanji detalj može da odluči pobjednika. Ekipe koje su slavile u takvim duelima se još uvijek hrane tim takmičarskim adrenalinom, žive svoje snove i spremaju taktiku za mečeve odluke. Sa druge strane poraženi, među kojima je i naša ekipa, su emociocionalno i fizički ispražnjeni, potrošeni i onako ljudski rečeno, tužni.

Gledaoci koji u svojim udobnim foteljama sjede i analiziraju naše i igre ostalih ekipa misle da je motivacija za ovakve mečeve dovoljna samo u spoznaji da je ovo meč na svjetskom prvenstvu, gdje je rival renomirana reprezentacija i svaki meč kao takav je prilika za nadigravanjem. To zaista i jeste tako, samo što se u praksi ne izdiže svaki feniks jednako brzo iz svog pepela. Italijani su slomljeni jer su vjerovatno najveće razočarenje turnira, sa najlakšom grupom i porazom u prvom eliminacionom meču od autsajdera, selekcije Srbije.

Amerikanci imaju svoju bol, obzirom da su izgubili minimalnom razlikom, a uz to promašili tokom igre 3 peterca i rano ostali bez najboljeg igrača Bena Haloka, koji je vjerovatno neopravdano dobio brutaliti, tj. isključenje do kraja utakmice, a svoju ekipu ostavio puna 4 minuta sa igračem manje. Šta tek reći za hrabre Francuze koji su nekoliko minuta prije kraja vodili 6:4 protiv prvaka svijeta Španije, koja je za 3 minuta dala 3 gola i kroz iglene uši prošla u polufinale. Sada za plasman od 5. do 8. mjesta razigravamo mi i Italijani, Amerikanci i Francuzi.

Specifičnost današnjeg dana u Fukuoki je bila ta da su sve selekcije imale samo po 1 trening, što je u taborima pojedinih timova izazvalo svojevrsni bunt, obzirom da je to atipična odluka organizatora. Generalno, jako puno vremena sve selekcije gube na prevozu od hotela do bazena, jer su minimalne vožnje u jednom smjeru gdje god bi se krenulo (sa naše tačke odredišta), oko 30 minuta. To znači da se u tipičnim danima sa 2 treninga, samo na prevoz gubi po par sati. To je naravno samo detalj koji ne može pokvariti opšti utisak o sjajno organizovanom prvenstvu i Japancima kao dobrom domaćinu.

Vrijeme u Fukuoki je i dalje promjenljivo, dio dana je sunčan, a onda bi u poslijepodnevnim časovima naoblačilo, tako da je kišobran vrlo frekventan rekvizit u rukama domicilnog stanovništva. Ovdje se kišobrani nose i po kiši i po suncu, kako bi se jednako zaštitili od vode i toplote. Temperatura je inače jako visoka, neobično je sparno i skoro pa da je nezamislivo tokom dana sprovoditi neku fizičku aktivnost napolju. Tokom boravka ovdje i po tom pitanju smo uočili ekstreme, kao što su na primjer pojedinci koji po najvećem suncu hodaju (treniraju) u doslovno zimskoj garderobi, sa sve kapuljačama na glavi.

Ono što bi čitaoce ovih dnevnika moglo zanimati jesu i cijene koje su nas sačekale u Kašivazakiju i Fukuoki. Iako smo uoči puta mogli čuti informacije da je Japan jedna od najskupljih zemalja svijeta, brzo su te informacije demantovane. Egzistencijalne potrepštine su ovdje na nivou koji je blizak našem uz naravno prilično veća primanja. Cijene garderobe i obuće su znatno jeftinije nego kod nas, baš kao i cijene pojedinih alkoholnih pića i svih sokova. Ono što je vjerovatno najveća razlika, jeste cijena tehnologije, gdje Japanci imaju prilično niže cijene. Pogodan primjer su mobilni telefoni, koji su u prosjeku 40% jeftiniji u odnosu na naše tržište.

Polako se naša avantura u Fukuoki privodi kraju. Sjutra od 14 časova po lokalnom, a u 7 časova po crnogorskom vremenu, na tapetu je Italija, još koji dan viceprvak svijeta. Osnovno pitanje, da li imamo moći da se regenerišemo i odigramo još jedan meč na visokom nivou sa izuzetno nezgodnim i takmičarski nastrojenim rivalom. Sjutrašnji dan će dati odgovore.