U prethodnom meču je krunisano sve ono što je odrađeno tokom cijelog pripremnog perioda ali i prve faze prvenstva koje se održava u Dubrovniku i Zagrebu. Kada se podvuče crta, Crna Gora je savladala Njemačku i plasirala se u četvrt-finale, gdje nas očekuje selekcija Italije, jedna od najkvalitetnijih reprezentacija svijeta. Osjeća se miris Svjetskog prvenstva u našem taboru, jer je za kvalifikaciju potrebno samo da sjutra, izraziti favorit Grčka, savlada reprezentaciju Holandije. Time se nastavlja i naš put za Olimpijske igre u Parizu, što je glavni cilj cjelokupnog trogodišnjeg ciklusa.
Na papiru, čekao nas je najlakši od svih mečeva na ovom prvenstvu. Poslastica u kojoj se ekipa razigrava za dalje mečeve, upoznaje sa bazenom na kom igra eliminacionu fazu. Objektivno posmatrano, uoči današnjeg meča bili smo izraziti favoriti i sve sem naše pobjede bi bilo ravno senzaciji. Na kraju se triumf i dogodio. Pobjeda je bila ubjedljiva, rezultatom 10:5 i tokom cijelog meča smo kontrolisali utakmicu. Samo je početak druge četvrtine bio period u kome su Njemci igrali bolje i tu igru naplatili sa par vezanih golova.
U stvarnosti, ovaj meč je posebno mentalno, bio teži nego što to papir kaže. Ovo je meč koji ni u kom slučaju nije smio da se izgubi, jer taj poraz bi značio oproštaj od medalje na još jednom takmičenju, oproštaj od Dohe i oproštaj od Olimpijskih igara. Taj neki pritisak nas je definitivno držao pozornim i budnim, ali je vjerovatno i uticao da ne odigramo onako kako možemo. Zbog značaja meča i potencijalnog scenaria da sve naše može da se rasprši u 32 minuta, možda i nijesmo pružili najljepšu partiju za oko. Ipak, taj dojam se mora zaboraviti, jer nemamo vremena da se previše zadržavamo i analiziramo duel sa Njemačkom. Sve naše resurse usmjeravamo ka Italiji. ‘’All-in’’, da probamo preskočiti Apenine u jednom koraku.
Jedan od glavnih zadataka koji smo imali u procesu građenja ovog tima i ove nove generacije je bila izgradnja identiteta. Crna Gora je uspješno izgradila svoj identitet i svi u vaterpolo svijetu je prepoznaju kao ekipu koja igra u visokom ritmu, sa puno energije i čvrstine. Odlikuje nas prije svega timska igra i teško da možemo reći da smo poput ostalih jakih reprezentacija dominantno oslonjeni na par izrazito potentnih pojedinaca. Crna Gora je zaista tim.
Međutim, ono što treba reći jeste da su se pojedini naši igrači našli u vrhu određenih statističkih kolona nakon grupne faze takmičenja. Takav epilog pokazuje da pojedinci preuzimaju lidersku ulogu i da svojim partijama vuku ekipu naprijed. Konkretno, Petar Tešanović, kapiten naše reprezentacije je golman sa ubjedljivo najviše intervencija na cijelom turniru, čemu treba dodati i veliki broj spašenih peteraca. Sa takvom sigurnošću na golu, cjelokupna ekipa igra na višem nivou. Petar Tešanović je i drugi kradljivac lopti na cijelom turniru.
Pored kapitena Tešanovića, Aleksa Ukropina je u vrhu liste najboljih asistenata. Ukropina igra dobar turnir, što je nastavak njegovih sjajnih partija iz Fukuoke. Njegov način razumijevanja vaterpola je na izuezetno visokom nivou i ako bi mogli tražiti komparaciju sa nekim iz svijeta sporta, Aleksa Ukropina bi bio vaterpolo pandan Miloša Teodosića.
U analizi današnjeg dana u Zagrebu, valja istaći i to da je u osmini finala odigran jedan veliki derbi. U reprizi prošlogodišnje osmine finala iz Splita, sastali su se Srbija i Francuska. Ovoga puta slavila je Srbija rezultatom 10:14, pri čemu je slomila otpor Francuza tek u poslednjoj četvrtini. Bio je to meč sa dosta preokreta, ali Srbija je izdržala duže i prije svega individualnim kvalitetom Mandića, Jakšića i Drašovića došla do pobjede u ovom meču. Upravo epilog ovog meča je potvrdio naše analize da je Srbija neugodan protivnik i da je bilo poželjno izbjeći ih u tom potencijalnom ukrštanju u osmini finala. Tako se meč prvog kola naše grupe iz Dubrovnika, pobjeda nakon penala protiv Francuza, ispostavio krucijalnim u cjelokupnoj priči i našem putu ka četvrtfinalu.
