Fudbalska Evropa je tokom 2003. godina otkrila novu zvjerku! U dresu Olimpik Marseja, zablistao je mladić sa brojem 9 na leđima, reprezentativac Obale Slonovače, .
Nije to bila ”grupa smrti”, ali vjerovatno i najpraćenija grupa ikad na ex-Yu prostorima. Prvi razlog je pojavljivanje Partizana pod vođstvom Lotara Mateusa poslije mnogo godina posta balkanskih klubova. Drugi razlog su bili Galaktikosi iz Real Madrida, gdje su se u istoj ekipi našle zvijezde poput Raula, Bekama, Zidana, Ronalda, Figa, Karlosa, Kasiljasa. Sasvim neočekivano, u istoj grupi se takmičio i budući osvajač Lige Šampiona iz te sezone, Porto predvođen Žoze Murinjom.
U skladu sa očekivanjima, prolaz dalje su obezbijedili Galaktikosi i Porto, a najbolji strijelac u toj grupi je bio Didije Drogba, koji je samo Partizanu na Velodromu dao het-trik. Takve partije je posebno pomno pratio Žoze Murinjo, koji je prelaskom u super bogati Čelsi imao samo jednu veliku, nepokolebljivu želju – devetku iz Marseja, Didijea Drogbu. Avgusta 2004., Roman Abramovič je ispunio svom treneru prvu želju i čuveno putovanje u plavom je moglo da počne.
Priča oko Didijea Drogbe je puna specifičnih detalja, anegdota koje njegovu biografiju zaista čine jedinstvenom. Ono što je sa edukativne tačke gledišta impresivno jesu njegove godine kada je stigao na Stemford Bridž i zaigrao fudbal na najvišem mogućem nivou. On nije bio omladinac, čak ni mlad fudbaler, već igrač u svojim zrelim godinama, kada se obično prestaje sanjati o nekim većim iskoracima. Naime, sa punih 26 godina je napravio transfer karijere, popeo se na najveći mogući stepenik i na njemu pokidao i zakucao se u tok fudbalske istorije. Klinci u današnjem fudbalu odustaju kada sa 20 godina u svojim rukama nemaju nešto opipljivo.

Druga specifičnost je ta da je rođen u Abidžanu, u svojoj domovini ali da je odrastao u Francuskoj, često daleko od roditelja, živeći kod ujaka koji je bivši fudbaler, što je definitivno bio ambijent koji je pogodovao razvoju njegovih fudbalskih apetita. Socio-ekonomski status njegove porodice je uglavnom bio vrlo slab, pa su se na kraju i njegovi roditelji preselili za Francusku. Od 1988. do 1998. je nastupao za nekoliko francuskih klubova u mlađim kategorijama, sve dok nije potpisao za Le Man.
Osim što je Balkancima postao poznat het-trikom protiv beogradskih Crno-belih, Didije Drogba sa nama ima još jednu simpatičnu konekciju. Naime, njegov nadimak iz djetinjstva je Tito, u čas ljubavi i poštovanja njegove majke prema Josipu Brozu Titu.

Koliko god da su anegdote oko Didijea Drogbe simpatične, one apsolutno ostaju u sjenci onoga što je napravio na terenu, igrajući za Čelsi punih 9 godina. Posebno je u tom prvom, osmogodišnjem mandatu bio produktivan, kada je bez dileme, bio jedan od najboljih napadača na svijetu. Sa Čelsijem je osvojio 4 Premijer lige, 4 FA kupa, 3 Liga Kupa, 2 FA Komjuniti Šilda, a bio je ključni igrač u osvajanju Lige Šampiona u sezoni 2011-12. Imao je tu čast da sa bijele tačke otvori vrata istorije klubu sa Stemford Bridža.
Interesantno je to što je Čelsi u tom periodu, a i poslije toga pojeo mnoge vrhunske fudbalere, koji se nikako nijesu snašli u tom sistemu. Andrij Ševčenko, Fernando Tores, Džo Kol, Kevin De Brujne, Mo Salah, Romelu Lukaku, su samo neki od primjera igrača koji su svoje najgore fudbalske epizode odigrali u plavom dresu. Didije Drogba je bio sušta suprotnost od njih. Svakim novim danom, pa čak i u tim veteranskim godinama, sazrijevao je, jačao, bio ubojitiji, gladniji, opasniji. On je bio taj koji je oblikovao igru Plavaca, on je bio taj koji je Čelsiju davao identitet. Nema sumnje da je njegov dolazak u Čelsi najbolja kupovina koju je ovaj klub ikada ostvario. Biće teško u narednom periodu ponoviti isto ili slično, bez obzira što se u tom klubu na transfere izvajaju u kontinuitetu rekordne sume novca.

Paralelno sa igranjem u klubu, bio je lider i pravi kapiten reprezentacije Obale Slonovače. Za svoju selekciju je odigrao 105 mečeva, postigao 65 golova i vodio ih na 3 Mundijala. Sa njim u timu, uz braću Ture, Ebuea, Salomona Kalua, malo je bilo selekcija na svijetu koje su mogle unaprijed upisati bodove protiv agresivne i vrlo potentne Obale Slonovače.
Klincima koji danas prate fudbal nije jednostavno objasniti kakav je fudbaler bio Didije Drogba. Snaga Romelua Lukakua i golgeterski instinkt Viktora Osimena. Što bi u tadašnjoj navijačkoj pjesmi rekli, polu čovjek, polu zvijer.
Rajan
Viliki igrač, a nadimak mu baš odgovara…
Ranja
Bio je veoma specifican fudbaler.
Jovan
Legendarni Drogba..