Posebno je lijepo danas biti dopisnik iz lučkog grada , gdje je u toku Svjetsko prvenstvo u vodenim sportovima. Crna Gora je danas preživjela svoj dan D, u osmini finala vaterpolo turnira gdje se sudarila sa aktuelnim prvakom Evrope, selekcijom Hrvatske. Bila je to borba na i za život i smrt, takmičarska raskrsnica gdje uspjeh vodi ka ostvarenju snova, dok poraz znači svojevrsni šamar, eliminaciju i gorak utisak koji je teško moguće popraviti. Filozofiju na stranu, Crna Gora je pobijedila!
Vedro jutro je mirisalo na novu borbu, iako su u mislima još uvijek bili tragovi poraza od selekcije Srbije. Koliko god se trudili da zaboravimo, još uvijek smo krajem svojih misli tražili odgovore kako nijesmo uspjeli materijalizovati sjajnu igru i dobru energiju momaka u bazenu i stafa kraj njega. Po rasporedu, imali smo jutarnji termin na Prefactural bazenu u kom se odigravalo takmičenje u skokovima.
To je bio naš prvi dolazak na pomenuti bazen i da nijesmo u takmičarskom modu, vjerovatno bi se dugo divili tom zdanju i ambijentu u kom smo trenirali. Ovako, odradili smo što smo imali i finiširali pripremu za krucijalni duel. Možda i začuđujuće, momci u bazenu su djelovali mirno i pribrano, što istovremeno i hrabri i plaši, jer tanka je linija između između apatije i hladnokrvnosti, baš kao i između energičnosti i sagorijevanja.
Kako se meč približavao, tenzija je rasla i priželjkivali smo dobar start u kom bi se vodio egal meč, što je šansa da iz uloge autsajdera ukrademo ovu pobjedu. U prvoj četvrtini se igralo gol za gol, ali su aktuelni prvaci Evrope bili bolji za jedan, pa smo na prvu pauzu otišli sa deficitom 2:3. Druga četvrtina je bila bajkovita, takmičarski nestvarna, kapiten Tešanović je sačuvao svoju mrežu, a strijelci su postigli 3 pogotka i na poluvremenu je rezultat bio 5:3 za Ajkule. Treću dionicu smo otvorili ranim golom i to je bila prva opipljiva prednost bilo kog rivala na ovom meču. Hrvatima je postalo jasno da je ‘’vrag odnio šalu’’ i da će za pobjedu morati dati mnogo više nego su planirali.
U tom periodu se dogodio kratki pad u našoj igri, za četiri minuta ito toliko primljenih golova i ponovo smo bili u deficitu. Od tog momenta su se protivnici nekoliko puta smjenjivali u vođstvu, iako je Crna Gora bila ta koja je više i češće kontrolisala meč. U poslednjih par minuta utakmice su se smjenjivali uglavnom napadi sa igračem više, Hrvati su u nekoliko navrata anulirali našu prednost sve dok Dušan Matković nije postavio konačnih 13:12. Od tog momenta, frenetična odbrana naših momaka, sačuvan gol i lucidan potez pomoćnog trenera Miloša Šćepanovića koji je u zadnjoj sekundi pritisnuo taster za tajm-aut, baš u momentu kada su tri protivnička igrača opkolila našeg golmana Tešanovića.
Slavlje u bazenu, slavlje na klupi i tribinama i slavlje u svim domovima gdje se istinski voli i bodri naš ponajbolji sportski proizvod. Barakude tuguju, čekaju novu priliku da pokažu koliko vrijede, a ona dolazi za nekoliko mjeseci, na evropskom prvenstvu u Izraelu.
Šta reći za ovakvu partiju naših momaka, osim da je iznad očekivanja. Timski zrelo, gladno i odgovorno, u jakom ritmu i disciplinovano, sa brzom regeneracijom nakon agonije u meču sa Srbijom. Momci nijesu pali i nijesu se predali, vjerovali su da mogu i da im pripada. Uspjeli su da iznenade, pobijede jednu jaku reprezentaciju i zakažu megdan sa selekcijom Grčke.
Nije fer ne zaustaviti ovaj trenutak i ne prokomentarisati pojedinačne partije ovih mladića. Petar Tešanović je bio sjajan na golu, kapitenski bio sigurnost svojoj braći po kapici. Dušan Matković i Đuro Radović sa po 4 pogotka su nosili napadački ovu selekciju, uz Aleksu Ukropinu koji je dva puta pogodio u momentima kada se lomilo. Kosta Averka je plivao u jakom ritmu maltene punih 32 minuta, baš kao i Vlado Popadić koji je ‘’preorao’’ bazen na toj desnoj strani. Čučković iskusno, hrabro i čvrsto u borbi sa centrima Hrvatske reprezentacije, baš kao i mladi Jovan Vujović.
Šta tek reći za Aljošu Mačića … da vaterpolisti nose bilo šta sa džepovima, tamo bi vjerovatno danas pronašli ponajboljeg centra planete, Josipa Vrlića. Vasilije Radović još jednom je pokazao zašto će bez dileme, biti budućnost svjetskog vaterpola. Naši centri, Vladan Spaić i Miško Perković su energetski nosili ovu ekipu, svojim prljavim poslom omogućili saigračima da dotaknu neke zvjezdane trenutke. Ne treba zaboraviti ni članove stručnog štaba koji su u ovu pobjedu unijeli cijelog sebe.
Sjutra je dan predaha, a onda pohod na Olimp. Da pokušamo još jedan podvig, da srušimo selekciju Grčke.
Milan
Sjajan tekst!
Alek
Savrsena igra, uzivao sam gledajuci.